Kroz naše srce, srčani centar, protječu najuzvišeniji osjećaji koje možemo doživjeti kroz ovo ljudsko tijelo i ljudski život.

Srčani centar spaja u jedinstvenu cjelinu gornje i donje energetske centre, odnosno duh i materiju te ih balansira svojom jedinstvenom inteligencijom. Srce nam omogućava poniranje duboko u sebe – u prostore i dimenzije izvan ove razine postojanja. Kroz njega možemo spoznati sebe na razinama koje nisu ograničene dubinom, visinom ili kronološkim protekom vremena.

S obzirom na to kako je ovaj svijet posložen, često zanemarujemo vlastito srce te time možda nikada za svojeg života niti ne iskoristimo priliku upoznati njegov puni potencijal.

Ne zanemarujemo srce namjerno – već su njegove odluke često suprotne logici svakodnevnog funkcioniranja, nasuprot su primarnom porivu održanja materijalne sigurnosti i preživljavanja. Logika i računica uma jednostavna je: u društvu koje slabo vrednuje srce, oni koji ga slijede često stradaju. Pronaći ravnotežu među energetskim centrima odlučivanja – zdjelicom, srcem i glavom – velika je vještina. Zahtijeva poznavanje sebe, svoje energije, centriranje, iskrenost i sposobnost ulaska u mir i tišinu. Ti centri odlučivanja smješteni su u zdjelici, srcu i centru glave. Zdjelica kao energetski centar odlučuje kroz želju, srce kroz osjećaje, a glava kroz misao. Kada se svi ti centri kroz svoje principe u našoj energiji aktiviraju, može doći do prave zbrke i unutarnjeg konflikta, no jedino je srce kao energetski centar to koje može uravnotežiti ostale.

BLOKADE SRČANOG CENTRA

Svaku blokadu koju imamo možemo ujedno promatrati i kao lekciju. Kada duša nadvlada svoju lekciju, ona postaje snažnija i mudrija. Živeći ovaj život, dobro se prisjetiti da duša želi rasti, a bez izazova koje susreće na svojem putovanju, rast nije moguć. Kada govorimo o blokadama srca, dobro se ovoga prisjetiti jer je to vrlo delikatan energetski osoban prostor.

SEPARACIJA

Dualnost – svjetlo i tama, duh i materija, ljubav i njezin prividni izostanak – dio je ljudskog iskustva. No srce nas podsjeća da su svi ti kontrasti aspekti jedne cjeline. Umjesto da sebe doživljavamo kao razlomljene fragmente, u srcu pronalazimo jedinstvo.

Srce kao centar može nam pomoći u tome da više ne promatramo sebe kao separaciju vlastitih kontrasta, već da u svemu pronalazimo povezanost, jedinstvo.

Spoznajom sebe kao jedinstva možemo shvatiti svoj trenutni život kao iskustvo na jednoj strani spektra. Život sadrži razna iskustva kao vibracije koje vibriraju unutar spektra onoga što je moguće unutar cjelokupnog postojanja.

Kada progledamo kroz ono što se na prvi mah čini kao separacija, pronalazimo u sebi jedno drukčije shvaćanje svojega trenutnog postojanja, empatiju prema drugim dušama koje participiraju u njemu i ljubav prema sveukupnom postojanju.

Kada razriješimo tu naročitu blokadu separacije, postajemo mekši prema sebi i drugima.

Primjeri separacijske blokade u svakodnevici su: osjećaj „nikuda ne pripadam“, uvjerenje „meni nitko ne može pomoći“, pretjerana identifikacija s ulogama (žrtve, samotnjaka, spasitelja…), zatvorenost za timski rad ili intimnu bliskost, zavist i netrpeljivost prema tuđoj sreći i uspjehu, duhovni perfekcionizam.

NEDOSTATAK LJUBAV PREMA SEBI

Odnos nas samih prema sebi često je narušen već u djetinjstvu kroz kritiku, posramljivanje ili emocionalno zanemarivanje, a srčana je čakra prostor koji zadržava tu povredu unutarnje neprihvaćenosti koja je mogla proizaći iz prošlih života ili ovog, te ponajviše iz bliskih (partnerskih) odnosa.

Važno je razlikovati separacijsku blokadu koja proizlazi iz osjećaja odvojenosti od svijeta i drugih, od nedostatka ljubavi prema sebi koji proizlazi iz duboko ukorijenjenog osjećaja da nismo vrijedni ljubavi. Čak i kada smo okruženi ljudima koji nas vole, ako ne volimo sebe – nećemo moći primiti ljubav. To nije pitanje veze s drugima, već veze sa samim sobom.

Korisno se prisjetiti da ne možemo ni izražavati ljubav prema drugima, ako nemamo ljubav prema sebi. Nerazumno je usiljavati se i rasipati na druge ako se ponajprije nismo pozabavili sobom. Nitko ne može točiti iz vrča koji je prazan. Duhovna praksa u kojoj posvećujete vrijeme radu sa sobom i na sebi, kojom njegujete sebe, svoj duh iznutra, važna je kako bi se osvijestila ljubav prema sebi. Kada naučimo voljeti sebe, ne stvaramo odnose u kojima se lijepimo na druge, slobodniji smo.

Primjeri nedostatka ljubavi prema sebi su: pretjerana potreba za dokazivanjem drugima, neprestana samokritika u svojemu svakodnevnom govoru, privlačenje odnosa u kojima nas povređuju, ovisnost o vanjskom vrednovanju, odbijanje njege i brige za sebe, strah od pogreške iz pretjeranog perfekcionizma, teškoće u postavljanju granica zbog straha od gubitka ljubavi.

NEPOŠTIVANJE OSOBNIH GRANICA

Sve što smo doživjeli, a uključivalo je kršenje naših osobnih granica, može ostaviti duboke unutarnje tragove. Te povrede često se kasnije manifestiraju kao ljubomora, ogorčenost, strah od bliskosti, potisnuta ljutnja, anksioznost, osjećaj da nismo voljeni, pa čak i emocionalna nestabilnost – gdje osjećaji osciliraju od duboke potištenosti do euforične radosti.

Povrede osobnih granica istovremeno ranjavaju i srčani i sakralni centar, jer diraju u samu srž naše intime i sposobnosti za povezivanje.

U srži toga nalazimo dvije ključne krajnosti, dvije vrste narušavanja integriteta:

  • Kada mi prelazimo granice drugih, svjesno ili nesvjesno, i time narušavamo njihov integritet.
  • Kada drugi prelaze naše granice, zanemarujući ili povrjeđujući naš osobni prostor i vrijednost.

Obje situacije narušavaju osjećaj unutarnje stabilnosti i povezanosti sa sobom – ali na različite načine. Iscjeljenje počinje u trenutku kad prepoznamo gdje je integritet narušen i kada odlučimo ponovno stati na svoju stranu. Osobne granice često su narušene još u ranom djetinjstvu – tada smo instinktivno znali što nam treba, ali su nas vanjski autoriteti naučili da to ignoriramo. Iscjeljivanje granica znači ponovno slušati vlastito unutarnje znanje.

Kada nastojimo iscijeliti svoje osobne granice, često budemo jako pogubljeni upravo zato što su se one kršile od naše najranije dobi i ponekada je tu blokadu teže iscijeliti nego onu separacijsku, stoga jer je problem granica ujedno problem životnih navika, a svi koji su ikad pokušali izmijeniti neku od navika mogu posvjedočiti koliko je to teško.

SRCE – naša snaga

Ženski princip stvaranja ne postoji bez energije srca i energije bezuvjetne ljubavi koja protječe kroz taj centar.

Snaga je bezuvjetne ljubavi ta koja nas uči opraštati, ona koja nam daje vjeru i nadu i koja nas gura dalje jer nosi unutarnje saznanje da je samo ljubav ta koja može ispraviti stvari, za nas same, za druge, za naše odnose i ovaj svijet. Ženski princip stvaranja može nam pokazati kako kroz nježnost srca i otvoreno srce dolazi i velika snaga.

OTVARANJE SRCA

Razna iskustva koja nam se događaju kroz ovaj život utječu na to da se naš srčani centar zatvori, što je sasvim razumljivo jer ako se kroz ovaj život krećemo sa sasvim otvorenim srcem, to je kao da šećemo naokolo kao meta otvorena za raznorazne povrede.

Otvoreno srce može progledati kroz povrede koje nosi srce, ne samo naše, već i one povrede koje nose drugi na vlastitim srčanim centrima i kroz koje djeluju i vidjeti ih upravo za ono što jesu – nešto što je sakrilo i zakopalo naše srce, nešto što zapravo nismo mi. Jer je naša prava priroda samo zatrpana i maskirana tim povredama.

Otvorenost srca ne znači biti bez zaštite u svakom trenutku. Srce posjeduje unutarnju mudrost – zna kada se otvoriti, a kada sačuvati. NIJE VAŽNO STALNO IMATI OTVORENO SRCE, iako se na „duhovnom buđenju“ kroz razne izvore zagovara otvaranje srca, VEĆ SLOBODAN PROTOK ENERGIJE KROZ NJEGA, koji dopušta izražavanje emocija bez blokade i bez forsiranja. Srce je to koje ima inteligenciju stvoriti ravnotežu u slobodnom protoku energija koje prolaze njime kao središtem između gornjih i donjih energetskih centara

Baš kao što se naše energetsko polje šiti i sužava ovisno o mjestu na kojem se nalazi, situaciji i osobama kojima je okruženo, isto je tako i sa srcem. Nerazumno je očekivati da se srce otvara u svakoj situaciji, a pogotovo u onima koje ga ugrožavaju. Energetsko polje srca adaptira se bez da se mi petljamo u to.

SRCE NE GURA

Ako dobro upoznamo energiju srca, naučit ćemo da to nije energija koja nešto gura, požuruje ili sili. Srce je ono koje prihvaća, koje čeka pravi trenutak, koje dopušta dozrijevanje.

To je jedna od mudrosti srca, koja zna da je razumijevanje za sebe primjenjivo i na razumijevanje drugih. Da sve u životu ima svoj ritam i svoje vrijeme. I da se naši osobni ritmovi razlikuju.

MJESTO POVEZIVANJA SA SVOJOM DUHOVNOM OBITELJI

Srčani centar mjesto je na kojem odgovore na svoja pitanja možemo postaviti unutar sebe i povezati se sa svojom duhovnom obitelji i vodstvom.

To je sveti prostor u kojem možemo pronaći tišinu koja govori, jezikom koji nije shvatljiv umu, ali je sasvim shvatljiv srcu i našem biću.

Prakse koje nam mogu pomoći u snaženju energije srca:

Sve što energetski radimo treba nam služiti, dakle, mora biti u skladu s nama, s time kako se osjećamo s pojedinom praksom, i uvijek ta procjena je li nešto za nas ili nije, treba doći od nas samih. Dakle, nemojte se siliti raditi nešto za što vam je netko drugi rekao da je to super, ako za vas nije!

Prakse ne moraju biti složene i kompleksne, energije su nježne, suptilne i ne treba im grubo pokretanje.

KONTAKT SA SRCEM

Stavite dlan preko dlana na centar prsnog koša, sklopite oči i dišite. Jednostavno osjećajte sebe u tom prostoru i dopustite da vam se kroz njega razotkrije što god je potrebno vama u ovom trenutku.

SPAJANJE NEBA I ZEMLJE KROZ SRCE

Najlakše je kada ovo radite s tijelom u okomici na tlo. Najprije osvijestite, a zatim povežite s energijom neba iznad vaše glave i s energijom zemlje ispod tijela. Udahnite ih prema srcu. Dopustite da se harmoniziraju kroz vaše tijelo.

DISANJE U SRCE I PALJENJE ISKRE

Obratite pažnju na centar prsnog koša i vizualizirajte kako se unutar njega pali mala iskra vaše svjesnosti. Dopustite da dah napaja tu iskru i da ona postaje sve snažnija tako da se pretvori u svjetlosnu kuglu koja se smjestila nasred prsnog koša.

RUŽA

Promatrajte i vizualizirajte vaš srčani centar kao da je ruža zatvorena u pupoljak. Dok dišete i svojoj ruži udahnjujete život, dopustite da se njezine latice nježno otvaraju. Budite svjesni da se latice otvaraju tek kada ste vi na to spremni, kada ste spremni otpustiti nešto što zadržava otvaranje vašega srčanog centra.

SRCE KAO VODIČ

Iskustvo ljudskog srca nadilazi logiku. Ono nije samo centar osjećaja, već vrata k dubljem razumijevanju nas samih, drugih i cijelog postojanja. Kada naučimo osluškivati srce – ne samo kroz emotivne impulse već kroz tihu mudrost koju nosi – počinjemo iscjeljivati svoju prošlost, otvarati se za sadašnjost i stvarati budućnost utemeljenu na autentičnoj povezanosti. Srce nas ne tjera. Srce čeka. Na nama je da se okrenemo prema njemu i dopustimo mu da nas vodi.