-prepoznavanje svog dara…
Jedan od mojih darova, ono za što sam nadarena, ali i ono čime ja mogu darivati ovaj svijet u kojem živim jest iscjeliteljski rad.
Prepoznavanje tog dara nije došlo odmah, već početkom mojih tridesetih. Tada sam već dobrih sedam godina radila u struci, kao pravnica, a s obzirom na to da sam već godinama održavala vlastitu praksu meditacije, joge i rada s dahom, kao rezultat mojih meditacija i tišine u koju sam mogla ući meditiranjem, počela mi se opetovano pojavljivati sve glasnija i uporna unutarnja poruka koja je glasila: „bavi se iscjeljivanjem”. Sasvim jasna, ali (uvijek je taj ali), unatoč njezinoj izravnosti i nedvosmislenosti, ja ili bolje rečeno moj ego, dvojio je tu poruku. Moj ego, pogotovo onaj negativan, govorio mi je kako ja nisam dovoljno dobra da bih se nečim takvim bavila, da o tome pojma nemam i kako sam si ja to zamislila, ta nikada nisam ni bila na ijednom tretmanu kod nekog energo-terapeuta te zaista ni ne znam kako bi to trebalo izgledati! Doista je bilo tako, da sam gledajući na to ovosvjetovnim očima praktički krenula od nule. Unatoč mom nastojanju da se otresem od takve zamisli, misao bavljenja iscjeljivanjem i dalje se jasno pojavljivala i ponavljala pa sam joj odlučila – udovoljiti.
Nisam ja pronašla iscjeljivanje, ono je pronašlo mene, jer sve što sam činila kako bih započela i počela se baviti tim radom, sada kada se osvrnem deset godina unazad, bilo je pažljivo podastrto pred mene. Od toga da su pred mene dolazile odgovarajuće vježbe koje su mi bile potrebne, ljudi i prilike, do toga da se moja praksa meditacije koju sam održavala niz godina pokazala zlata vrijednom jer mi je tišina meditacije mnogo puta donosila univerzalna znanja i vodstvo kako raditi iscjeljujući rad. Što se prilika tiče, veliku prekretnicu značilo je obnovljeno srednjoškolsko prijateljstvo s mojom prijateljicom, a danas partnericom s kojom vodim joga studio i studio za holističke terapije. Sam rad u studiu pružio mi je veliko bogatstvo iskustva rada s većim brojem ljudi te rad na iscjeljivanju uz pomoć joga terapije, pranayame i vođenih meditacija. Mogućnost rada s meditacijom zapravo je i bila mrkva kojom me prijateljica pridobila da uopće kročim u studio ispred grupe i s njima odrađujem satove. S druge strane, spoznaje koje sam primala kroz meditaciju ili za vrijeme tretmana u neposrednom kontaktu s primateljima bile su konkretno primanje univerzalnog znanja vezanog za iscjeljujući rad. Nakon takvih „downloada” istražujući to što sam spoznala bilo na internetu ili u literaturi, shvatila sam da ne postoji ništa novo što bih ja mogla izmisliti jer je energetska medicina jedna od najstarijih postojećih na ovom planetu i utemeljena u svim drevnim kulturama. I sve ovo što vam pišem nije zbog promidžbe, već je to za mene prilično osobno iskustvo i nikada ne volim da me se gleda kao „onu čudnu” jer sam prilično uzemljena osoba koja nema problema u rukovođenju svog života i snalaženja u sustavu u kojem živimo, pa ipak, sustav je taj koji nas neprestano drži u nekakvim okvirima iz kojih je potrebno izići kako bismo zaista mogli shvatiti kako izraziti svoj puni potencijal kao osobnost koja živi ovaj život, kao duša koja teži za ostvarenjem svojeg poziva i kao snažno vječno biće svjetlosti koje mi zaista jesmo.
Ovaj članak pišem za mnoge od vas, koji osjećate potencijal i poziv u sebi za radom kojim se podupire boljitak, dobrobit i zdravlje ovog društva!
Da je u vrijeme kada sam sama imala vlastita previranja upuštati se ili ne uopće u rad s iscjeljivanjem, netko pred mene stavio jedan ovakav članak, uskratio bi mi brojne muke i možda skratio i dječje bolesti transformacije koju sam trebala doživjeti.
Ujedno sam morala i savladati pojedine predrasude koje su nam nametnute.
Neke od predrasuda na koje sam naišla su:
PREDRASUDA: ENERGETSKIM/TERAPEUTSKIM RADOM MOŽE SE BAVITI SAMO PROSVIJETLJENA/REALIZIRANA OSOBA
Čekajući da dovoljan broj nas postane prosvijetljen kako bismo se mogli početi baviti terapeutskim radom, mogli bismo nastaviti čekati još koji milenij kako bismo dosegli dovoljnu masu ljudi koja bi po tom kriteriju zadobila zeleno svjetlo da se može posvetiti radu čija je suština zapravo otvoreni srčani centar, smisao za suosjećanje i empatiju te prihvaćanje modaliteta rada s drugima, a koji nam dolazi prirodno, urođeno. Bogatstvo koje možete pružiti drugima time što ste dijeljenjem svog terapeutskog dara upravo nepatvoreni, čisti vi, nemjerljivo je i nadilazi sve naše ljudske mane jedne osobnosti.
PREDRASUDA: ENERGETSKIM/TERAPEUTSKIM RADOM MOŽE SE BAVITI SAMO INICIRANI U POJEDINU TEHNIKU
Znam da je ovo vrlo škakljivo područje jer, naravno, živimo u svijetu u kojem postoje i varalice i šarlatani, ali sama činjenica da je netko polazio nekakav tečaj ili seminar ne daje vam uvijek garanciju da je osoba koja se time bavi u tome iz ispravnih pobuda, a koje se svode na to da svoj dar žele oformiti u smjeru pomaganja ljudima, životinjama ili planetu. Da, znanje i shvaćanje onoga što radimo jest potrebno, ali jako veliko društveno kondicioniranje da je određena vrsta rada moguća samo ako imate odgovarajuću diplomu, preplaši mnoge i otjera od toga da uopće započnu slušati svoju intuiciju, unutarnje vodstvo i primanje univerzalnog znanja. Kada smo u skladu s našim unutarnjim duhovnim vodstvom, ono će nam ujedno pokazati koja znanja su nam (zaista) potrebna, koji tečajevi ili edukacije, jer zaista u masi koja se na tržištu nudi, nije nam potrebno sve i nije sve namijenjeno za nas i naš put. Svaka struka ima neke svoje osnove i sistematizirano znanje koje bi trebalo savladati ako se time bavimo, no ne treba podcjenjivati ni važnost prakse kao ni sposobnost korištenja intuicije.
PREDRASUDA: ENERGETSKI/TERAPEUTSKI RAD SE DARUJE
Postoji zasada da ako je to naš unutarnji poziv, a energija s kojom radimo je univerzalna i od Boga ili Izvora, takav rad ujedno treba biti besplatan. Ponekad je prirodna želja pomoći drugome, koja dolazi iz nas samih, a pogotovo kao reakcija na tuđu patnju, takva da mnogo puta svoj dar dijelimo bez da očekujemo išta zauzvrat. Doduše neprestano djelovanje po impulsu želje za pomoći od svakog bi terapeuta učinilo siromaha i jedino što je pošteno je da postoji ravnomjerna razmjena energije, a koja može ali ne mora biti novčana, jer ipak da bi mogao pružiti to što daje i kvalitetu kojom daje od sebe, terapeut je morao odvojiti ponajprije svoje osobno vrijeme. Osim toga, osoba koja prima tretman ne vidi cijelu pozadinu, već samo finalni produkt pruženog tretmana, a to je sve ono vrijeme koje je terapeut uložio u oplemenjivanje svoje vještine bilo edukacijama, bilo osobnim duhovnim radom i askezom.
PREDRASUDA: TRETMANI SVIH VRSTA SU LUKSUZ I MOGU SI IH PRIUŠTITI SAMO ONI KOJI IMAJU NOVACA
Zatražiti i primiti tretman ne bi trebalo biti životni luksuz, već bi traženje pomoći za vlastito zdravlje i dobrobit trebalo biti prirodno i uobičajeno sredstvo uspostavljanja vlastite ravnoteže. Na ovo mi se jako teško osvrnuti bez da zaobiđem direktnu kritiku konzumerskog društva u kojem živimo. Ovdje budite vrlo iskreni i priznajte koliko novaca ode na troškove kojima financiramo neke naše nezdrave navike ili ovisnosti te koliko ljudi odlazi liječniku i traži pomoć kada je već pet do dvanaest i opasno škripi iznutra, a do čega ne bi došlo da smo ranije krenuli brinuti o postizanju vlastite unutarnje ravnoteže i zdravlja. Kada bismo kao društvo više kultivirali i producirali zdrave navike, imali bismo u globalu zdravije društvo. Ujedno kao što svaka struka nosi svoja znanja te mnogo toga nećemo ni pomisliti uraditi sami bez stručnjaka, tako je i sa strukom koja se bavi potporom zdravlja. Pitajte stručnjake i priuštite si tretmane, napose protekom vremena vaš će život biti bolji i zdraviji!
PREDRASUDA: ISCJELITELJA/TERAPEUTA JE IONAKO PREVIŠE NA TRŽIŠTU
Postojanje konkurencije terapeuta je prividna tvorba ega jer terapeuta je premalo u odnosu na realne potrebe društva. Prema vlastitom iskustvu, pojavilo se još jedno pogrešno vjerovanje, a koje je proizašlo kao kulminacija raznih strahova, kao što je strah da nisam dovoljno dobra, da energo-terapeuti ionako postoje svugdje te kako uopće moja prisutnost može ikome značiti i pripomoći. Kako li sam bila u krivu!
Ne mogu vam dovoljno naglasiti koliko naše društvo i svaki pojedinac čeznu za iscjeljenjem, koliko toga je u našem društvu naopako i neprirodno, neusklađeno s prirodom, prirodnim ritmovima, pravom prirodom našeg bića te ujedno natopljeno traumama kako kolektivnim, predačkim, tako i osobnima iz ovog i prošlih života. Imamo li previše terapeuta? Premalo nas je. Razlog više da se povezujemo, udružujemo, dijelimo i razmjenjujemo znanja i iskustva.
Moj pristup terapeutskom radu ima nadasve duhovnu i energetsku perspektivu te su ovo neke od važnih lekcija koje sam naučila (često bez da sam ih najprije negdje pročitala):
TERAPEUT MORA NAUČITI POZNAVATI VLASTITU ENERGIJU KAO I BRINUTI O NJOJ
Terapeut ne može dati od sebe, ono što ne prepoznaje kod sebe. Takvo shvaćanje terapeutskom radu daje veću dubinu i shvaćanje energetske razine terapeutskog rada, bez obzira na to svodi li ga terapeut samo na rad dodirom. U svojoj suštini svaki je međuljudski kontakt pa tako i interakcija terapeuta i primatelja energetska transakcija te je terapeut osoba koja mora toga biti svjesna. Kako bi terapeut bio svjestan energetske razine tretmana, najprije ima dužnost prepoznati sebe na toj razini, raditi sa sobom na energetskoj razini, a kako bi u trenutku interakcije s primateljem mogao razlučiti što je njegovo, a što primateljevo te na taj način i objektivnim pristupom pomoći primatelju s njegovim problemom.
Kako terapeut koji ne vodi brigu o sebi ne može adekvatno pomoći drugome, tako ni savjeti koje terapeut dijeli ne drže vodu ako ih sam ne slijedi i ne primjenjuje u vlastitom životu.
SVETO TROJSTVO TERAPEUTSKOG RADA JE ZNATI: UZEMLJITI SE, CENTRIRATI I ENERGETSKI ZAŠTITITI
Nastavno na energetsku pozadinu svakog terapeutskog rada, a što mnogi ne znaju niti ne uče, osnove su energetske abecede, a koju bi svaki terapeut trebao savladati. Ukratko, uzemljenje znači da se terapeut može svjesno povezati s energijom Zemlje, centriranje je privlačenje svijesti u svoje tijelo, a ne da je raspršena naokolo, dok je energetska zaštita nužnost već stoga što živimo na ovom planetu vrlo niske razine svijesti te stoga što, ponavljam, ni „samo” manualni rad s drugima nikad ne ostaje samo na toj razini, već nezaobilazno dotiče i utječe i na ostale razine postojanja.
(DUHOVNI) RAD NA SEBI NE PRESTAJE
Svaki rad sa svojim talentom ili pozivom nema svoju datost i konačnost, nikada ne dotakne svoj plafon. Naš talent može nam dati startnu prednost, ali tek posvećenost razvijanju svojih vještina i duhovni rad na sebi pružit će nam pravu ekspanziju koja nas s vremenom može samo obogatiti i formirati u osobu i terapeuta koji zna što može od sebe dati i koji su ljudi njegovi ljudi, klijenti, u čemu je njegova specifičnost kao terapeuta kojom može pomoći drugima te samim time ne gubiti vlastito vrijeme i energiju na rad koji nije za njega. Tu je od važnosti i naučiti reći ne, odbiti klijente koji vas traže nešto u čemu ne možete pomoći ili s onime što nije u skladu s onime zbog čega ste uopće najprije primili poziv da se bavite tim radom, kao i odbiti igrati ulogu čudotvorca. Ako se ujedno bavi i vlastitim duhovnim radom, terapeut će sam za sebe znati koji su bili njegovi porivi baviti se time i što je iskreni poziv njegove duše.
DANO NAM JE TOLIKO KOLIKO U DANOM TRENUTKU MOŽEMO SAVLADATI
Ovo shvaćanje je jedno sasvim duhovne razine, jer situacije, klijenti i ishod našeg rada ne mogu biti drukčiji od onog kako mi vibriramo, od onog što smo mi na duhovnoj razini dogovorili iskusiti u pojedinom odnosu, od onog što je posljedica naše karme kao i našeg duhovnog razvoja.
VJERUJEMO LI U VLASTITU DUHOVNU SNAGU, VIDJET ĆEMO KAKO JE NAŠ PUT PAŽLJIVO KREIRAN I OSMIŠLJEN
Ako se vratim u onaj trenutak kada je jedino opipljivo što sam imala bilo vodstvo da se bavim iscjeljivanjem, zaista nisam znala kuda i kako će me to dovesti do toga gdje sam sada, ali osvrnuvši se unazad tih deset godina na svoj put, mogu primijetiti da je on bio pomno osmišljen i da mi je doveo sve što mi je bilo potrebno, ne samo kako bih naučila raditi iscjeljujući i terapeutski rad, već da bih i sama, kao duša, rasla, budila se i iscijelila sebe.
PREPOZNAVANJE SVOG DARA NIJE U USPOREĐIVANJU S DRUGIMA
Društvo u kojem živimo zaista nam zagorčava jer nam je program uspoređivanja s drugima duboko ukorijenjen u sustave, počevši od školstva, kao što je i program kompetitivnosti podjednako štetan za prepoznavanje te podupiranje naših jedinstvenih darova. Svoj vlastiti dar prepoznat ćemo slušajući vlastiti individualni put, slijedeći vlastito vodstvo, vlastiti tempo napredovanja, a koji je tada ujedno i jedini ispravan za nas same.
Koliko je važno prepoznavanje svog dara, toliko je važno i otvaranje prema njemu. Tada će se naš dar razviti u smjeru naših prirođenih sposobnosti i lakše ćemo ga oformiti kao djelovanje unutar ovozemaljskog. Npr. vaša sposobnost će se uvijek razvijati u smjeru onih sposobnosti koje su vam prirođene bilo da ste dobar slušač, empat, osoba koja katalizira tuđe darove ili povezuje, umrežuje druge, više koristi um ili više koristi intuiciju ili ste možda više naklonjeni radu s energijom Zemlje, radu s biljem, s tijelom, pokretom, zvukom, ili kroz likovnu umjetnost…
Sve navedeno dovodi me i do motivacije da o ovim temama govorim, pišem i organiziram radionice, a to je da više ne mogu čekati da to učini netko drugi! Ja sam ta koja želi govoriti i čitati o takvim temama i ja sam ta koja želi da iscjeljenje nije usmjereno samo na odnos terapeut – primatelj, već da je terapeut taj koji zna da od pojedinca sve počinje, kako vlastito iscjeljenje tako i iscjeljenje društva u kojem živimo i sustava po kojima djelujemo, a što je viša svrha terapeutskog rada u vremenima u kojim živimo!