Tko radi, taj i griješi. Normalno je pogriješiti, ali potrebno je i naučiti iz svojih grešaka i prepoznati ih na vrijeme. Kako je područje iscjeljivanje nešto što sam učila „u hodu” i za što nisam imala konkretni priručnik, naravno da sam pravila greške. Zato je rezultat tog iskustva i želja da pišem ovaj blog, jer riječ je o greškama koje se ne moraju isprobati na vlastitoj koži.

Što prije naučimo te lekcije, život i rad u ulozi iscjelitelja bit će nam lakši.

Mogla bih primijetiti kako je glavni izvor svih grešaka u egu. U onom malom ponosnom i prkosnom umu koji se želi izboriti za svoj opstanak nasuprot intuiciji i nasuprot kozmičkom univerzalnom umu svijesti.

Neke od tih grešaka su:

Vezivanje na ishod

Razmislite o idućoj situaciji: netko vas moli za pomoć jer ima probleme s fizičkom razinom, s naročitim dijelom tijela. Ta osoba samo želi da se njezine fizičke tegobe olakšaju i da više ne mora misliti na to zašto se u tom naročitom dijelu tijela neprekidno ponavlja bol. I vi kao terapeut tada kažete: idemo vidjeti što možemo učiniti…, tim više osjećate to kao svoju odgovornost jer vam je klijent usto i platio za tretman te također želite da tretman uspije kako biste se vi dokazali kao terapeut. No kada radite s tom osobom, počinjete dobivati razne informacije u obliku energije: shvaćate da se osoba ne nosi s vlastitim emocijama, ne izražava ih ni ne otpušta, osim toga zadržava u sebi golemu količinu krivnje, bilo prema sebi, bilo usmjerenu prema drugima, k tome cijelo vrijeme zataškava svoje unutarnje procese namještajući fasadu „sve je u redu, meni ništa nije”, a osim toga ima nezdrave navike kretanja i jela.

Polako shvaćate: ovoj osobi jedan moj tretman neće mnogo pomoći. Čak i da tretman donese ugodu, ako ste svjesni drugih razina rada s energijom, znate da će energija zapravo potaknuti nešto drugo u toj osobi, a to je da prije nego što joj bude bolje, morat će joj biti gore, a zbog toga što su njezine emocije i dalje tu, neprocesuirane, njezini misaoni obrasci i životne navike moraju se radikalno mijenjati.

Ovaj primjer očigledno nam govori da kada zađemo u nečiju energiju, ne možemo unaprijed znati što nas očekuje i nemoguće je unaprijed predvidjeti ishod tretmana, kao ni vezivati se na njega.

Nemogućnost spasiti nekoga

Nadovezujući se na temu vezivanja na ishod, tu je važno naučiti da ne možemo uvijek spasiti druge. Svatko od nas kao duša ima neki svoj životni put: lekcije koje želi naučiti, prenesene vibracije koje mora razriješiti, pa tako i kada će taj naš životni put završiti. U svom radu radila sam i s umirućima, od toga neke ispraćala, a za neke se borila. Ta borba me ujedno i iscrpila i potresla, ali i bila velika škola za mene da ne možemo znati kada je nečije vrijeme za odlazak, da možemo dati od sebe koliko je moguće, ali ne možemo utjecati na onaj čas kad je duša odlučila skončati svoje ovozemaljsko putovanje.

Svatko mora preuzeti vlastitu odgovornost. Nikad to nije tuđa odgovornost, pa ni iscjeliteljeva. Borba za sebe je kao energija koja nam daje snagu za vibracioni proboj, za rast. Iscjelitelj u tome može nekoga samo podržati i usmjeriti i ne može to učiniti za drugoga.

Reći sve klijentu

Klijenti znaju biti vrlo znatiželjni, pogotovo kada shvate da ste svojom ekstrasenzibilnošću primili više informacija o njima i njihovom stanju nego što je to uobičajeno u redovnoj ljudskoj interakciji. Ako vidite da imate jednoga takvog znatiželjnog klijenta koji kao spužvica upija sve moguće informacije o sebi i tretmanu: ŠUTITE! Šutite kao zaliveni!

Klijentu obično ta saznanja ne služe već iz njih stvara nove mentalne priče ili nove projekcije. Klijent obično ne shvaća da je stanje nakon tretmana izmijenjeno kako u vibraciji, tako i u svijesti i često mu nisu potrebne informacije koje ga nakon toga „ruše”. Otvoreno pričajte eventualno s osobom koju već poznajete, za koju znate da je inače otvorena i koja shvaća i zna razdvojiti što je njezina prava priroda, a to nije ova osobnost kroz koju živi. Ujedno procijenite kada je za to idealno vrijeme, možda će biti razumnije pričekati do narednog dana nakon tretmana.

Rad kad sama prolazim kroz vlastite intenzivne procese (dvojako)

Da biste shvatili kako je ovo greška, morate shvatiti što je iscjeljivanje. Osoba koja se (ozbiljno) bavi iscjeljivanjem, uvijek ponajprije radi na sebi jer shvaća da pomaci na van uvijek dolaze iznutra i uvijek dolaze od sebe kao polazne točke. To uključuje mnogo tzv. duhovnog rada na sebi. Duhovni rad dovodi nas u vlastite naročite procese, što znači da i mi vlastitu energiju moramo usmjeriti na taj unutarnji rad, a ne na pomaganje drugima. Takvi procesi mogu nam donijeti i razrješavanje s onim što spada pod negativne ljudske emocije koje nose niske vibracije (npr. tuga, ljutnja, strah, krivnja). Kada intenzivno otpuštamo takve emocije, razborito je preskočiti odrađivanje dogovorenog tretmana.

Mi možemo raditi s drugima i kada mi sami nismo sasvim posloženi, ali tada isto treba znati dobro procijeniti da se ne povodimo za vlastitim egom.

Ovdje želim skrenuti pažnju na jedan drugi mogući slučaj, a to je da rad s klijentom pokreće vaše procese iscjeljenja. Rad s iscjeljivanjem nije kirurška operacija kada vi skalpelom zadirete u nečije fizičko tijelo. Interakcija na razini energije uvijek je veća nego što si mi to možemo predočiti te samo zadiranje u tuđa energetska polja i rad s određenom temom klijenta mogu dovesti i do vaših osobnih procesa koji su vibraciono isti. Primjerice: sami imate problem koji je nastao zbog gubitka neke osobe, a vaš vam se klijent obratio radi pomoći sa suočavanjem s gubitkom, rad s njime može biti na korist i vama. Kada iscjelitelj radi, ne radi s vlastitom osobnom energijom, već je kanalizira iz jedne više razine svijesti te je sasvim moguće da tada ta energija bude od pomoći i klijentu i iscjelitelju.

Žarka želja pomoći drugima

Ovo je greška gdje uz zdrav razum moramo uključiti i snagu reći ne i snagu stati na kočnicu kada je očigledno da nije na nama da pomognemo drugima, da nismo odgovarajući terapeut za naročitu osobu, kada nam intuicija govori da se moramo samo maknuti u stranu. Nadovezuje se u mnogome na sve već navedene greške.

Žarka želja pomoći drugima usred vlastitih jačih otvaranja

Razlika u odnosu na procese unutarnjeg čišćenja koji su potaknuti duhovnim radom iscjelitelja je da kod jačih otvaranja mislim na pojačanu senzibilizaciju, pojačani osjećaj unutarnje snage, onaj unutarnji osjećaj napretka i da smo se pomaknuli na bolje u vibraciji, protočniji smo i s većom se lakoćom povezujemo sa svjesnosti unutar nas. Prije nego što poželimo biti svačiji superman, bolje je da zakočimo i primijetimo kako živimo na prilično niskoj razini postojanja i zaista smo se naradili i namučili za vlastite proboje u svijesti te je daleko pametnije uzemljiti te promjene kroz svoje tijelo, dopustiti da se u našem tijelu odviju procesi koji su time pokrenuti i da si damo vremena. Ti proboji nisu tu kako bismo išli sve spašavati. Radije primijetimo da su oni kao val koji nas je podigao malo više, ali će se taj val opet spustiti i mi ćemo tada ponovno energiju morati usmjeriti samo na sebe jer imamo još mnogo posla s razrješavanjem vlastitih vibracija.

Takvo postupanje nije sebično. Ono što mi uspijemo vibraciono nadići i taj „know how” biti će podijeljen s puno većom mrežom svijesti koja nas okružuje ovdje na Zemlji. Tako zapravo pomažemo i drugima i jedni drugima.

Iscrpljivanje tijela

Bilo je dana kada sam prihvaćala sve naručene tretmane i zaista sam se fizički gurala preko granica, a pogotovo jer radim svoj redovni posao, vodim studio, vodim kućanstvo i brinem za dvoje djece. Mislim da sam sada pametnija jer sam ipak nježnija prema sebi, uzimam si više vremena za odmor, shvaćam koliko je moj živčani sustav delikatan i kako moja senzibilnost kao i ja trebamo odmak i priliku kada mogu:  samo disati…

Osim toga, kakav bih to ja učitelj bila, kada se ne bih držala onoga čemu podučavam druge?

Vezanost na znanja o energetskim sustavima

Možda biste se iznenadili što sam ovo navela kao grešku, ali sustavi su zaista su samo prikaz i pokušaj objašnjavanja onoga što postoji u nama kroz teoriju i ograničenost spoznaje ljudskog uma. Ovo je greška na koju sam se zaista opekla, čak osramotila, jer iskustvo, praksa i djelovanje kroz svijest, a ne um, nadilazi sustave kojima podučavaju razne škole. Podučavanja su važna jer su način prenošenja znanja i objašnjavanja nečega, ali ih ne moramo promatrati kao zadanost. Rad s energijom može biti sistematiziran i može se naučavati, ali si u tome trebamo dopustiti više slobode i otvoriti se vlastitim znanjima viših razina, koja su nam napokon vibraciono dostupna.