Una je vesela dvogodišnja djevojčica, kći moje kolegice, a koju muči bronhitis koji se učestalo ponavlja. Simptomi koji joj se očituju su sluz koja joj zapuni dišne puteve, otežano disanje i kašljanje. Osim toga kada ima napadaje kašlja, radi boli i iscrpljenosti od kašlja Una počne plitko disati i dolazi do spazma u području prsnog koša, tj. stiskanja međurebrenog prostora. Nije zapravo potrebno ni posebno naglašavati da tada ni ona ni roditelji ne mogu spavati, te je njezino stanje napor za cijelu obitelj.
Iskustvo rada s Unom bilo je zanimljivo, s mnogo uvida koji će možda biti korisni i zanimljivi i drugima, a pogotovo roditeljima koje zanimaju dublji energetski uzroci nekog stanja njihovog djeteta.
Prilikom zadnjeg slučaja pojavljivanja Uninog bronhitisa, bilo mi je žao i nje i njezine mame te sam se ponudila napraviti tretman, ne bih li bar tako pomogla olakšati njezine simptome. Kako sam već ranije radila energetske tretmane s njezinom mamom, imala je povjerenja u mene prepustiti mi da energetski radim na njezinoj djevojčici.
Radila sam na daljinu, a u vrijeme tretmana, Unina ju je mama upoznala s time da će joj teta Tatjana pomoći da crvići koji je muče (tako su slikovito nazvale osjećaj boli u prsima) odu.
Želim napomenuti da na ono što su fizičke manifestacije energija gleda sasvim drukčije nego medicina i alopatski način liječenja pa je i pristup sasvim drukčiji, a jedno ne isključuje nužno drugo.
Kako bih započela tretman, kao uvijek, najprije sam se uzemljila, centrirala, stvorila zaštićeni prostor (čitaj više u drugim blogovima) te pozvala vlastito duhovno vodstvo i duhovno vodstvo primatelja.
Kada sam počela raditi na Uninoj energiji, kod nje sam osjetila stisnutost bronhija i upalu u sinusima, slijevanje sluzi niz grlo te su mi se smjesta krenule pokazivati slike u kojima je ona, u nekom drugom tijelu, guši se od dima i ne može disati, teško joj je udahnuti. Ujedno su to vjerojatno bili posljednji trenuci života u tom naročitom tijelu. Vibraciono se ta ista situacija ponavljala i sada, u ovom malom tijelu koje je osjećalo veliku nelagodu i nesigurnost udahnuti. Zatražila sam da se uklone sve vibracije, a koliko je to trenutno moguće, koje joj onemogućuju da osjeća sigurnost i lakoću prilikom disanja. Napomena „koliko je to trenutno moguće“ ostaje jer možda je namjera duše da iz toga, iz tih vibracija nešto nauči i u ovom životu, ja to ne mogu znati. Pritom sam se usredotočila na ritam njezinog disanja i „disala“ sam zajedno s njom. Trik je u rezonanci. Terapeut koji kontrolira svoj dah (ili preslikana situacija učitelj joge), nametanjem ritma utječe na one s kojima radi. Preporuka koju sam kasnije dala njezinoj mami jest da i ona pokuša s njom smireno disati u tim situacijama te da možda uključe u igru nekog omiljenog plišanca ili lutkicu koja će također disati s njima.
Za vrijeme tretmana kroz vlastitu sam se svijest obratila Uni kako bih joj poručila: „Sigurna si, sve je u redu“. Ojačavala sam i njezinu slezenu, prsnu žlijezdu timus, osnaživala je kroz područje solarnog pleksusa te pročistila područje prsnog koša i sinuse. Ono što radim u većini svojih tretmana je uzemljivanje, tj. energetsko spajanje s energijom Planeta. To je nešto što je od velike koristi za sve nas, a pogotovo za ovo malo tijelo koje još uvijek nije u potpunosti udomilo vlastitu dušu na ovom planetu. (Žalosno je da mnoge duše potpuno utjelovljenje ni ne postignu za vrijeme svog života te je samo to više iznimka nego pravilo.) Iz mog rada s djecom mogu primijetiti da je energija djece puno nježnija, energetski centri nisu tako jako izraženi, ali nemaju ni toliko blokada i zakočenosti kao što to bude kod odraslih te nema te svojevrsne teškoće prenošenja vibracije kao kada se energetski želi prodrijeti u zablokiranu energiju.
Od Unine mame saznala sam da ju je tretman odmah umirio iako je prethodno bila u igri. Mami je rekla kako su za vrijeme tretmana nestali „crvići“ koji je muče i kako je ništa ne boli. Počelo joj se spavati i otišla je na spavanje puno ranije nego što odlazi inače, prespavala je cijelu noć, bez kašlja i hroptanja, a ujutro spavala i duže nego inače.
Naredni sam se dan dogovorila ponoviti tretman jer je upala bila jaka. Ovaj put dobila sam neke druge uvide koji su bili vezani na Uninu mamu, a to je podsvjesni strah koji ju je pratio još od trudnoće kada je morala strogo mirovati. Taj je strah malena osjećala i svaki put kada bi s mamom išla na liječničke preglede što se očitovalo njezinim nemirom i plakanjem. Isto je primijetila i Unina mama jer kada bi kći išla na pregled s tatom, takve neugodne situacije nisu se događale. Stoga sam najprije radila na čišćenju Unina odnosa s mamom i uklanjanje strahova. Ponovila sam osnaživanje kroz solarni pleksus. Još mi se jednom pokazao uvid, sličan onome od dan ranije vezano za osjećaj nesigurnosti udahnuti i disati, ali koji je bio osjećaj nesigurnost pripadanja i života ovdje na ovom planetu. Ponovno sam se kroz svijest vrlo nježno obratila Uni i radila na tim programima „ne pripadam ovdje“, u promjenu programa „pripadam ovdje kao i sav život na ovom Planetu i sigurno je za mene biti ovdje“. Prema njoj sam snažno usmjerila energiju ljubavi, a u tome se pridružilo i Unino duhovno vodstvo i Unina viša svijest, svijest koja je veća od ovog njezinog naročitog tijela. Iskustvo toga bilo je prekrasno i ispunjavajuće i za mene koja takav rad radi upravo iz takvih pobuda – pomoći nekome.
Dobila sam uputu da poručim Uninoj mami da joj ispriča priču koja će Uni prikazati to da je prirodno da živa bića koja žive na ovom planetu osjećaju sigurnost, a da to bude vezano za nešto što je njoj poznato. Mala se Una više puta u selu u kojem žive išla poigrati s kunićima koji su uzgojeni u kavezu. Ja sam od ranije bila upoznata s time da se Una veselila zečićima, ali mi je sada bilo i razotkriveno da je njezina dječja osjetljivost osjetila vibraciju straha u tim kunićima smještenima u kavez. Rekla sam mami da je pita zna li gdje inače žive zečići kada nisu u kavezu te neka joj ispriča kako oni žive u rupama koje si prave u tlu, da imaju svoje kućice pod zemljom. Zečevi se u svojim jazbinama osjećaju najsigurnije jer tad mogu čuti Zemlju, a tako je i ona, baš kao i taj mali zečić, najsigurnija kada se sjeti da je Zemlja čuva i voli. Uni se svidjelo pričati o kunićima i htjela je da joj mama priča još o njima.
Una je ponovno dobro spavala, kašalj se smirio do kraja i njezin oporavak od bronhitisa bio je znatno ubrzan u odnosu na ranija razdoblja, na veliko čuđenje i oduševljenje njezinih roditelja.
Napomena: radi zaštite prava maloljetnih osoba, ime djevojčice u ovom je tekstu izmijenjeno.